skip to Main Content

Investiram u sebe kako bih mogla da investiram u ideje

Red ima tendenciju da teži redu, a haos takođe želi da se širi. Sve na svetu teži da opstane. To znači da svemu što nam se dešava sami treba da damo oblik, da budemo putokaz, da disciplinujemo, da rukovodimo.

Najteže je zavesti red samom sebi. I to raditi svakog dana, do jutra do mraka. E, to se popularno zove optimizacija sopstvenog života. To je ono što vodi ka sve boljem sistemu i ka uspehu. To je istovremeno i ono što je najteže, ali kako sam negde pročitala „sa lošim navikama je lakše provesti dan, ali je sa dobrim navikama lakši ceo život“.

Vratimo se onom redu s početka. Vratimo se zapravo neredu koji je zatekao svakog ko je napustio posao i krenuo samostalno da stvara svoju priču. Izazovi su tu od jutra do mraka, ako ste digli dva prsta onda kada vam je život postavio pitanje „ko želi da bude odgovoran za sve što mu se dešava?“.

Obećali ste se. 

Biti odgovoran za sve što nam se dešava nisu samo nova fiskalna kasa, plata vašeg kolege koja ne sme da kasni, rokovi koji ne smeju da budu probijeni, umor koji te ne pita koliko je sati i koji je dan u nedelji. Biti odgovoran znači biti odgovoran i prema porodici, ali pre svega prema sebi.

Prema biću bez koga svega toga ne bi bilo. Prema osobi koja je preuzela odgovornost da ulogama koje ima u životu, doda još jednu – preduzetnik. Ako tome dodamo i prefiks „ženski“, onda žene najpre mogu da pretpostave koliko je teško.

Ja sam to osvestila jednog dana kada sam se pažljivije nego inače pogledala u ogledalo i videla podočnjake, sivkastu kožu, neofarbanu kosu. Pitala sam sebe da li sam sve ovo radila zbog toga da bih ovako izgledala i na šta ću ličiti kada za nekoliko godina izguramo „početak“. Da li će me iz ogledala gledati žena umornog lica?

Nisam želela to za sebe. Obećala sam da ću biti odgovorna, da ću preduzimati sve da stvari činim boljim. I kako to ponekad u životu biva, tih dana mi je stigao poklon od prijatelja, koji su vlasnici „Depil Concepta“ u Srbiji, da odaberem šta god želim iz domena njihovih usluga i da je to jedan trajan poklon uz reči „za to što si takva kakva jesi“.

Tako je sve krenulo, a verovali ili ne, poslednjih godina nisam odlazila ni na kakve kozmetičke tretmane, vadila sam se na harizmu i pozivala na kokosvo ulje.

Danas imam i svog dermatologa, takođe ženu preduzetnicu, koja mi je rekla da kokosovo ulje uopšte ne pogoduje koži lica jer zapušava pore, dok za bore ne čini skoro ništa, a kamoli čudo koje sam od njega očekivala.

Tako sam samo nastavila da investiram, ali i u svoje lice, u svoju kosu, u telo. Nastavila sam da nosim veliki ranac i u njemu zdrave užine, da vežbam kad god mogu i da nosim pretežno patike da bih pešačila u svakom „međuvremenu“.

Uvela sam i jedno veoma važno pitanje koje postavljam sebi kod naizgled malih, svakodnevnih odluka – da li ovo zaista želiš za sebe?

I dok se nadam sve većem broju pozitivnih odgovora, znam da želje nisu dovoljne, već pronalaženje načina kako doći do ostvarenja, a dok god u ogledalu vidite iskru u očima, naći ćete i način, jer ipak, ta iskra, to je suština.

Written by:

Milena Jovanović Deljanin